CroTop News

Switch to desktop Register Login

Uskoro na Danima Matice hrvatske u Požegi: Posljednji hrvatski boem u Parizu; Damir Karakaš Istaknuto

Dražen Muljević
Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)
autor priloga i Damir Karakaš 1988. u Moši, i 2004. u Požegi (druga slika) autor priloga i Damir Karakaš 1988. u Moši, i 2004. u Požegi (druga slika)

Posljednji hrvatski boem u Parizu na podužem privremenom odmoru u hrvatskoj metropoli, virtuoz hrvatske književnosti milenijumskog prijelaza, bivši 1)karukaturist, 2)zagrebački rockabilly, 3)splitski novinar večernjakove "crne", i 4)ulični svirač sa Monmartra, u ponedjeljak 16. veljače, u 18.00 sati samo je u Vašem gradu, Slavonskoj Ateni.


Pretpostavljam da bi ovako glasilo uvodno slovo najave gostovanja književnika Damira Karakaša u požeškoj Gradskoj knjižnici, kada bi ga pisalo neko dobro odmjereno novinsko pero vično pamćenju nepresušnih priloga za biografiju ovog ličkog potepuha, splitskog galeba, pariškog umjetnika i vječnog zagrebačkog dotepenca. Au contraire - ove retke pišem ja kao svjedok vremena, nezainteresiran za tlapnje o kvaliteti i kvantiteti Karakaševa književnog opusa, jer o tome je na koncu konca, kritika svoje odavno rekla. U svakom slučaju, sretnici koji će 16. veljače pribivati posljednjem događanju u nizu požeških Dana Matice hrvatske, koje nam je priredila agilna predsjednica MH Požega, Vesna Vlašić, imati će priliku osjetiti književnost na vlastitoj koži. Jer upravo to ponuditi će im Damir Karakaš, interpretirajući vlastitu prozu. Od njegova prvijenca "Bosanci su dobri ljudi", preko albanske veze i "Kombetarija", nastalih u prošlom mileniju, do "Kina Lika" kojeg je Matanić maestralno prenio na filmsko platno, i spomenut ću još samo "Blue moona" jer sam ovom romanu živi svjedok vremena i radnje, susretao sam se s Karakašem u raznim situacijama. Uvijek je to bio onaj isti Karakaš, iz studentske sobe u Moši, na Džamiji, čiji zidovi bijahu ispunjeni karikaturama, a podovi praznim bocama laka za kosu.. svaki puta mrvicu iskusniji, godinama stariji, ali izgledom podjednak. Prošlo je 28 godina od našeg prvog susreta, ali čini mi se da sam ostario samo ja, on kao da ima sliku Doriana Graya sakrivenu u ormaru... i škicne ju malko s vremena na vrijeme. Nakon tih davnih zagrebačkih godina, Damira nisam vidio sve do 2003. kad' o njem' pričaše kao o nasljedniku Matoša u Parizu. Kako sam i sam u to doba bio opsjednut nakladničkim projektima, stupili smo u kontakt, i sudjelovao je u požeškoj zbirci "Priča kratka, ali slatka", kojoj bijah urednik i koautor. Njegova priča "My name is Karakaš, Damir Karakaš, I'm not James" u kojoj je povezao vlastito iskustvo uličnog svirača u Parizu sa sjećanjima iz djetinjstva u malom ličkom selu, zbirci je dala krila, čak i više nego činjenica da je u pripremi zbirke sudjelovao i Zoran Ferić, tada najprodavaniji Fakovac.. Već slijedeće, 2004. godine, Karakaš je prekinuo svoje dobrovoljno pariško "izgnanstvo" kako bi došao ravno u Požegu, održati književno veče u sklopu "Požeškog kulturnog ljeta" (kojemu btw bijah tata i mama tih 8 godina dok je zaista bilo "kulturno").

Ova požeška epizoda Damira Karakaša, iz više će razloga zauvijek ostati zapamćena. Naime, godinama ga nisu mogli dobiti ni Zagreb, ni Split, niti bilo koji drugi hrvatski grad, pa je njegov itinerer Paris, France - Požega, Croatia, bio pravo malo čudo. Nije tu bilo nikakve tajne, književnik je preko ramena prebacio svoju malu harmoniku, i krenuo u posjetu prijatelju iz mladosti.. Nakon tjedan dana, pomalo neuobičajenog rituala - buđenja u cik zore, i sviranja ličkih narodnih na mojemu balkonu - susjedstvo je odahnulo, a Damir se ponovno zaputio k bespućima Europe. U Požegi je ostavio neizbrisiv trag, interpretirajući vlastite priče toliko snažno i uvjerljivo, da je prisutnu publiku svjesno bacao na sam rub plača, da bi se već slijedećeg trenutka svi zajedno smijali do suza. Prošlo je od tada 11 godina, ali Karakaš nije ostao bez inspiracije, štoviše književni opus mu se podebljao za još nekoliko romana, i zbirki novela, ali i prijevoda koji danas redovito izlaze diljem Europe i svijeta. Prilika da Karakaša u Požegi vidimo i čujemo još jednom, ravna je dobitku na književnom lotu, stoga bi svaki istinski zaljubljenik u knjigu, trebao u ponedjeljak doći na ovaj festival književnosti.

Poslijednja izmjena dana
Molim prijavite se ako želite komentarati

© 2014 CroTopNews CROATIA-TOP d.o.o.

Top Desktop version