• UZ OBLJETNICU ROĐENJA ANTUNA KANIŽLIĆA Isusovac, vjerski pisac i pjesnik “Svete Rožalije“
    Objavljeno 20.11.2020.

    Prije 321 godinu u Požegi  je 20. studenog 1699. rođen isusovac, bogoslov i hrvatski pjesnik Antun Kanižlić. U rodnom gradu započinje školovanje u isusovačkoj gimnaziji, zatim u Zagrebu, a poslije je nekoliko godina bio  gimnazijski profesor u Varaždinu i Zagrebu. Teologiju studira u Grazu i u Trnavi, a jedno vrijeme propovjednik i kateheta u Zagrebu, Požegi, Osijeku, Petrovaradinu i Varaždinu. Od 1752. do svoje smrti živi u Požegi, gdje je upravitelj gimnazije i nastavnik, a nakon ukinuća isusovačkog reda upravitelj Požeškog konzistorija.

    Najljepša zbirka duhovnih pjesama u slavonskoj književnosti 18. stoljeća

    Kanižlić je bio sklon književnosti već od mladih dana, a kao isusovac pisao je i prerađivao molitvenike i djela nabožnog sadržaja, iznimno popularna u narodu i među mladeži. Osobitu pozornost posvećivao je jeziku, protiveći se utjecaju neslavenskih jezika, a prevodio je  knjige s njemačkog jezika. Unoseći u svoja djela prerađene i izvorne stihove, ostavio je najljepšu zbirku duhovnih pjesama u slavonskoj književnosti 18. stoljeća. Napisao je više nabožnih, vjersko-poučnih djela  koja su djelomice izvorna, a djelomice prevedena,  nastala vjerojatno prije nego što ih objavljuje u zrelim godinama. Tijekom života autor je pet knjiga vjerskog, moralno-prosvjetiteljskoga značaja: Bogoljubstvo na poštenje sv. Franceska Saverije, družbe Isusove (1759), Utočište Blaženoj Divici Mariji ugodno i prijetno a nami vele koristno i potribito (1759), Primogući i sardce nadvladajući uzroci s kripostnimih podpomoćmah za ljubiti Gospodina Isukarsta spasitelja našega (1760), Bogoljubnost molitvena na poštenje prisvete Trojice jedinoga Boga, blažene divice Marije i svetih (1766) i Mala i svakomu potribna bogoslovica to jest nauk kerstjanski (1773), koja je doživjela pet izdanja za Kanižlićeva života te tada bila najpopularnije njegovo djelo.

    Jedini pravi predstavnik baroka u Slavoniji

    Poslije smrti objavljena su još dva njegova djela: Kamen pravi smutnje velike iliti početak i uzrok istiniti rastavljenja crkve Istočne od Zapadne (1780). To je izvorno prozno znanstveno djelo pisano hrvatskim jezikom pa se Kanižlić može smatrati utemeljiteljem znanstvene proze u Hrvata. Religiozni spjev Sveta Rožalijapanormitanska divica (1780), u četiri pjevanja, jedino je njegovo opsežnije pjesničko, a kasnije i najpoznatije epsko-lirsko djelo. U njemu on pripovijeda o životu Rozalije, svetice koja napušta dvor svojih roditelja i zaručnika i odlazi u pustinju. U ovom djelu te u duhovnoj lirici vidljivi su tragovi dubrovačkoga baroka, ali i tragovi srednjovjekovne poetike. Pisano je bogatim jezikom slavonskog ikavskog govora. Ono nije samo izvornik baroka nego jedinstven fenomen rokoko stila u hrvatskoj književnosti. Navedeni elementi i izrazita baroknost njegove duhovne lirike svrstavaju ga među zanimljivije slavonske književnike 18. stoljeća. Treba istaknuti da je Kanižlić ujedno i jedini pravipremda zakasnjeli predstavnik baroka u Slavoniji. Upravo je on pridonio tome da  barok iz slavonske dionice hrvatske književnosti potpuno ne izostane. U tim se nabožnim knjigama zanimljivošću izdvaja duhovna lirika, nastala u ozračju isusovačke pobožnosti.

    Naziv škole i ulice po Antunu Kanižliću

    Antun Kanižlić umro je u Požegi 24. kolovoza 1777. u 78. godini života. Njegovi posmrtni ostaci nalaze se u kripti srednjovjekovne crkve sv. Lovre, gdje je u grobnici pokopan prema oporučnoj želji. Kao poznatom predstavniku  hrvatske književnosti, spomen-ploču na staroj zgradi nekadašnje požeške Gimnazije podigli su mu 1969. godine Odbor Matice hrvatske u Požegi i Društvo književnika Hrvatske. Požeška Osnovna škola Antuna Kanižlića s ponosom nosi ime ovoga znamenitog Požežanina, a po njemu je dobila naziv i jedna  požeška ulica.

    Pripremio: I.Tomić/Foto: Gradski muzej Požega

    Izvor: pozeskivodic.com