• ZNAMENITI POŽEŽANI U siječnju je preminuo Antun Mandić-biskup, reformator školstva i poliglot
    Objavljeno 12.01.2021.

    U Đakovu je 11. siječnja 1815. godine preminuo biskup, reformator školstva i poliglot Antun Mandić. Rođen je u Požegi 16. kolovoza 1740., gradu u kojem završava osnovnu školu i šest razreda gimnazije, a teologiju studira u Beču, Bologni i Zagrebu. Kao svjetovni svećenik, odmah poslije zaređenja obnašao je od 1763. do 1765. godine dužnost ravnatelja požeškoga sjemeništa, a zatim župnika u Kobašu i Lipovljanima te zamjenika ravnatelja Hrvatskoga kolegija u Beču. Dugo godina je savjetnik za školstvo u Bratislavi, od 1776. nadzornik škola za Hrvatsku i Slavoniju. U Zagrebu je 1778. postao začasni kanonik i veliki prepošt zagrebačkog kaptola, a zatim vranski prior. Od 1782. Antun Mandić je savjetnik Kraljevskog ugarskog namjesništva u Požunu, sudjelujući u prosvjetnom povjerenstvu za uređenje ugarskih i hrvatskih škola i „ilirskog“ pravopisa. Za đakovačkog biskupa imenovan je 1806. godine, kada u Đakovu osniva prvo biskupsko sjemenište i knjižnicu. Treba napomenuti da je svojim djelovanjem značajno pridonio razvoju kulture i gospodarstva na tom području, a pomažući hrvatskim književnicima, objavljivao je njihova značajnija djela. Nakon smrti požeškog književnika Antuna Kanižlića, Mandićevom potporom tiskano je u Beču 1780. godine prvo izdanje “Svete Rožalije” te u Osijeku rasprava “Kamen pravi smutnje velike”. Kao narodni mecena i Strossmayerov prethodnik, znatan novac darovao je u dobrotvorne svrhe.

    Mandićev ustrajan rad na provedbi reforme školstva

    Antun Mandić bio je poznat po svojoj učenosti i načitanosti, a govorio je čak sedam jezika. Svrstavaju ga u red onih osoba koje su snažno utjecale na tijek zbivanja u crkvenom, kulturno-prosvjetnom i političkom životu druge polovice 18. i početka 19. stoljeća. Osobite  zasluge pripadaju mu zbog ustrajnog rada na provedbi reforme školstva, a bio je član povjerenstva za uređenje pravopisa. Osim brojnih crkvenih, dugi niz godina obnašao je i svjetovne službe te dobivao zaslužena zaduženja i odlikovanja. Umro je u Đakovu 11. siječnja 1815.  u 75. godini od  upale pluća, a  14. siječnja njegovi posmrtni ostaci položeni su u grobnicu stare katedrale. Valja istaknuti da je svu svoju ušteđevinu oporučno ostavio različitim fundacijama i pojedinim osobama. Njegov četvrti nasljednik Josip Juraj Strossmayer, poslije završetka svoje katedrale, u svečanoj povorci 2. studenoga 1882. dao je prenijeti smrtne ostatke svojih prethodnika u prekrasnu kriptu. U povodu obilježavanja 200. godišnjice smrti Antuna Mandića, požeški ogranak Matice hrvatske organizirao je u studenom 2015. predstavljanje monografije Adama Filipovića Heldentalskog “Život biskupa Mandića”.

    Pripremio: I. Tomić/Foto: Arhiva

    Izvor: pozeskivodic.com